5.jpg



Plaćanje VISA i MasterCard karicama
Mogućnost plaćanja VISA i
MasterCard karticama

SATURNOV TRANZIT - autobiografski 1

Autor: Anđelka Subašić

(MOLIM VAS, AKO POČNETE ČITATI OVAJ ESEJ PROČITAJTE GA DO KRAJA, NEMOJTE ODUSTATI)



Saturnovi tranziti uvijek u meni pokreću cijeli moj unutarnji svijet. Proživljavala sam ih unaprijed, u realnom vremenu i unazad. Moj natalni Saturn nalazi se u Jarcu, u najbližem susjedstvu (od 1 stupnja) s Jupiterom. Kada god su jupiterovski optimizam i želja za ekspanzijom krenuli u ofenzivu, Saturn bi ih svojim satiričnim humorom opomenuo ''Zar ste toliko glupi da stvarno mislite kako bez muke ima nauke?''.

Svako približavanje Saturna osjetljivim točkama mojeg charta biva popraćeno laganim, umjerenim do jakim strahom i dilemama. Naučila sam već niz lekcija, ''dovršila'' nekoliko poglavlja, prošla nekoliko pesimističnih faza i uvijek iznova se pitam kako dalje kroz život na malo lakši i malo mudriji način.

Saturnov tranzit kroz 10-tu kuću utvrdio je moj životni pravac – astrologija i to na ozbiljan i profesionalan način. Njegov prolazak kroz 11-tu kuću učinio me je mudrom, promišljenom, zrelom i opreznom u odabiru prijatelja, suradnika i potaknuo u meni moju društvenu ulogu i moju misiju – demistificirati astrologiju, udariti temelje formalnoj izobrazbi za zanimanje astrologa i izbjegavati neprofesionalne i nekorisne udruge koje nemaju konkretan, ozbiljan cilj i svrhu.

No, čovjek obuzet poslom i dužnostima (ja i moj natalni Saturn) ne primjećuje da je zaboravio na samoga sebe, na ono podsvjesno u sebi, na vlastite probleme i strahove (kojih se je bome nakupilo).
S približavanjem Saturna toj skrivenoj 12-toj kući (u kojoj se nalaze Mjesec, Pluton i sjeverni čvor u konjunkciji, opzicionirani sa Suncem i Kironom iz 6-te) počneš se plašiti u što ćeš sve to morati ''zaroniti'', na što ćeš to nevidljivo nailaziti, kako ćeš se suočiti sa strahovima, neminovnostima, vlastitim ''gnojem'' (kako to naziva naš Jung), kamo će te dovesti taj tunel kojeg moraš prokopati do kraja? Kakva ti to iskušenja i testove život nosi? Hoće li te tvoja vlastita savjest uništiti ili ojačati? Što će se to dogañati s tvojim najbližima koji su nemoćni i koji trebaju tvoju pomoć? Jesam li ja tolika kukavica ili možda imam neku nevidljivu snagu i hrabrost negdje duboko u sebi? Bože moj, zar me čekaju bolnice, depresija, skrivene opasnosti, smrt, groblje, usamljenost, izolacija? Što je to povezano s prošlosti, djetinjstvom, mamom, tatom, precima i korijenima, a ja ću morati proživjeti, raščistiti kako bih mogla dalje? Što ću to morati žrtvovati? Konačno – ima li išta lijepo i svijetlo?

Na jednom skupu astrologa u Ljubljani kolega iz Italije na pitanje tranzita kroz 12-tu kuću upravo je opisao Saturnov kao – ''Ma što god lijepo u tome tražili nećemo naći. Uostalom kako bolnice, depresije, gubitke, crnu stranu života može netko smatrati lijepim?''
Tada sam bila u očekivanju Godoa (tranzita). Pomislih – majko mila, to je grozno! Užas!

Započelo je dakle strahom od strahova. A kaže se u narodu: čega se najviše plašiš to te i snañe. Moram priznati da sam odgajana u ranim strahovima mojeg djeda (strah od bolesti, smrti najmilijih, strah od rata i represije, od nečega ružnoga). Poznavatelji astrologije već ove rečenice prepoznaju kao saturnovske i one iz 12-te kuće. No, znamo svi da ovakva promišljanja imaju i onu drugu stranu medalje – ma, kako bude, bit će.

Prvi doticaj Njegov s vratima 12-te: moj tata započinje priču o potrebi da se napravi obiteljska grobnica, kako mama i on ne bi odmah ''dobili zemlju u usta''. Da, da, baš tako to zvuči – grozno. Moja prva reakcija – koji je tebi sada vrag, ja ne želim razgovarati i misliti o vašoj smrti. A moj tata – znam da bi ti htjela da smo mi još dugo s tobom, ali to ti je dijete moje stvarnost.
Par dana nakon tog prvog šoka, moj mozak je počeo astrološki razmišljati. Idem se pozabaviti s time, riješiti taj problem (u sebi sam potajno mislila da ću na taj način savladati taj teški tranzit ''Njegovog veličanstva'', Saturna) i umiriti moj oca (koji je inače Jarac). Uostalom, osjećala sam moj dug prema dragom djedu i baki pa sam jednim činom obuhvatila eto dvije generacije. Tata i ja smo financirali izradu grobnice. Kako je započela jesen, vjetrovi i kiše, tako su se moja dva granuloma (dvije gornje sedmice – lijevo Saturn i desno Jupiter, gnjoj-Pluton) aktivirala. Sve više se je osjetio neugodan zadah iz usta, krvarilo je i podmuklo boljelo (Saturn konjunkcija Mjesec). Zubar mi je potvrdio neminovno – lijevo gore sedmica se mora što hitnije izvaditi, a desnu ćemo potom pokušati sanirati (Saturn konjunkcija Pluton). Majko moja, na sto sam muka bila samo zbog jednog straha – od anestezije. Godinama sam bila obuzeta s tim strahom jer sam postala alergična na neke namirnice, a kako da znam na što još sve nisam. Suočiti se s još jednim strahom mogla sam samo odlaskom na alergološko testiranje.
O tome vam moram ispričati detalje:
Zamislite, s navedenim tranzitima htjela sam to obaviti brzo i jednostavno (pretragom krvi). Na alergologiji KBC-a rekoše mi da za to ispitivanje moram ležati u bolnici. Ma, molim vas postoji li brži put (bez izolacije)?- pitam uplašeno. Po preporuci odem u privatnu ambulantu starog profesora, koji je na meni odlučio sprovesti ''istjerivanje ñavola''. Ambulanta mračna, opremljena s (pra)starim instrumentima i na zidovima ''milijun'' uokvirenih priznanja za učešće na seminarima, tečajevima, valjda i posjetima crkvama...mala jeza za moje senzore. Prvi put gospodin mi je uzeo epruveticu krvi za testiranje na lidokain, lokalni anestetik i naručio me u kasnijim poslijepodnevnim satima na potvrdu testiranoga. Kada sam došla ponovno u već opisani ambijent, počela sam se moliti Bogu samo da ja živa doñem doma i da ne umrem u toj ambulanti. Srećom suprug je bio uz mene (i tako me u zadnje vrijeme zove plašljivicom). Krenulo je ''grebanje''' moje podlaktice, na što sam uputila pitanje ''doktore, što mi to radite, mogu li znati?''. Ne možete! Ništa vam neću reći- kratko, drsko odgovara isti. ''Ma, doktore, recite mi barem je li to opasno što sada radite, ne mogu od toga umrijeti – drhtavim glasom postavljam podpitanje. '' ''Neću vas lagati – naravno da je opasno i da možete umrijeti. Ali ja znam u vašem slučaju da najvjerojatnije nećete''- odgovara sve drskije stari profesor, uživajući u svojoj moći i mojoj nemoći i strahu. Zatim mi dade neku potkožnu injekciju, nakon koje sam osjetila mučninu i vrtoglavicu. Sigurno sam toliko blijedo i jadno izgledala da je sestra (koja je do tada morala biti nijema i kojoj se je profesor obraćao kao kažnjeniku i poganome u vrijeme rimskog carstva) odlučila me spasiti daljnjih muka. Ponudila mi je da odem u toalet, da se pomokrim i umijem hladnom vodom, zatim sjednem u čekaonicu kod supruga. Nakon što je doktor zahtijevao da se vratim na nastavak torture, ona je diskretno mojeg supruga pozvala da intervenira, a doktoru naglasila kako suprug inzistira da uñe unutra. Ja sam baš u to vrijeme slušala pogrde: ''Ništa vama nije. Vi ste pseudoalergična. Nastavljamo mi dalje''.
Ali u tom trenu ulazi suprug i lice starog ''Hada'' se smekšava u gotovo ljubazni osmijeh, a glas postaje gotovo ljubazan i ponizan ''Ma, odite vi doma se odmoriti pa mi se vratite za dva dana da dovršimo testiranja''.
Otišla sam i nisam se ni u snu mislila više vraćati, makar zub vadila na živo, makar me zatvorili u bolnicu mjesecima.
Nastavak je slijedio u KBC, polagano, bez traume, sigurnim koracima, pod majčinskom brigom doktorice Vesne Peharda (dok god sam živa ona će mi značiti gospu zaštitnicu i iskrenu liječničku brigu za pacijenta).

Zub je izvañen u zadnji čas, kako kažu stomatolozi. Još jedan liječnik vrijedan divljenja, dr Willy Kocjan, savršeno je obavio svoj posao i vratio moje povjerenje.

Istodobno je mojoj mami bilo sa zdravljem sve gore i gore. Bubrezi su zatajili. Voda se je nakupljala oko srca, nije mogla hodati, gušilo ju je i nije mogla spavati. Kada su je napokon (nakon mjesec i pol dana inzistiranja da je hospitaliziraju) primili u bolnicu dijagnosticirana joj je plućna embolija (opaka smrtonosna bolest). Njezin t-kvadrat izmeñu Venere, Marsa i Saturna aktivirao je tranzit Saturna. Njezino Sunce napao je Pluton, a Jupitera je kvadrirao Neptun.
Nakon spašavanja s kisikom, lijekovima i injekcijama, prebacili su je iz karlovačke bolnice na oporavak u Dugu Resu. Mislila sam tada,- ''zar može biti oporavka s takvim tranzitima koji se i ponavljaju u veljači 2008?''
Otac je glasno izgovarao svoj pesimizam, brat je zakazao u brizi zbog svojih frustracija, a moj suprug je bio jedini optimista (jer se nikada ne miri s pojmom smrti i jer voli mene i moju mamu i želio je happy end). Ja sam svaki tjedan u zimskim hladnim mjesecima vozila stotine kilometara u tu groznu bolnicu u Dugoj Resi, gledala kako moja mama vene, mršavi, slabi tjelesno, ali bori se nekim svojim snažnim duhom. Nisu me smetali užasni opori mirisi bolnice, scene nepokretnih i umirućih ljudi koji su već buncali i kojima sam čak davala vode da popiju gledajući njihove izgubljene poglede. Vidjela sam pakao u kojem se polako, mučno umire tako da ti zadnji dani života anuliraju sve one lijepe trenutke u životu jedne osobe. Shvatila sam stvarnost kada se materija pretvara u duh, opirući se toj transformaciji.
S mojom mamom sam uspostavila odnos mama-dijete, ali u biološki obrnutoj ulozi. Sada sam ja bila mama, a ona dijete. Uspjela sam je izvući iz tog pakla i smjestiti je u cjelodnevnu skrb u blizini njezinog doma. Počela se psihički i fizički oporavljati: jela je, pila je, sjedila u krevetu, razgovarala na telefon. Svakodnevno su njezine prijateljice dolazile u posjetu, donoseći joj omiljenu hranu, prepričavajući lijepe uspomene, hrabreći ju da se oporavi, prohoda i vrati u svoj dom. Svaki dan smo se čule telefonom, obilazila sam je dva puta tjedno (udaljenost je cca 250 km), mazile smo se, šalile se. Moja kći ju je svaki put nahranila s puno ljubavi. Smijale su se i uživale u šalama. Toliko ljubavi je bilo meñu nama. Sve rijeke ljubavi su bile preplavljene i nadomjestile svu količinu ljubavi koja nam je za jedan ljudski vijek trebala.
Dan prije mojeg roñendana spontano sam otišla posjetiti mamu i stigla u trenutku kada je hitno morala u bolnicu. Ponovno su liječnici na hitnoj bili spori, nesigurni. Sve vrijednosti su bile nelogično poremećene. Ona se je oprostila samnom riječima ''nemoj plakati'' i utonula u komu. Ne znam kako sam uspjela dovesti se autom doma u Rijeku. Nekoliko puta sam se na autocesti pitala ''gdje sam i kamo trebam voziti''. Na roñendan su mi javili da je mama bila predozirana lijekovima i da joj se je krv razrijedila. Spašavaju je, ali ne znaju kakve će biti posljedice po mozak. Drugi dan sam otputovala s kćerkom i suprugom u bolnicu. Zamislite, ona nas je dočekala s osmijehom i onim pogledom punim ljubavi. Slabašnim glasićem gotovo je prošaputala ''sada sam dobro kada ste vi ovdje''. Liječnica mi je rekla da takvu ženu još nisu vidjeli. U njezinim godinama, sa srcem koje jedva kuca od oslabljelosti, ona se izvlači iz mrtvih. ''Ali znajte da je vaša mama na odlasku i samo je pitanje koliko će još moći izdržati''.
Izdržala je još jedanaest dana. Oprostile smo se tog popodneva i večeri na daljinu. Srca su nam bila zajedno i njezino je svoju posljednju snagu i vječnu ljubav dalo mojem.
Saturn u konjunkciji na Mjesecu i sjevernom čvoru u 12 kući, Pluton u trigonu s Mjesecom iz 4-te kuće, Neptun u sekstilu s Venerom, Jupiter u kvadratu s Venerom – eto to su bili tranziti na natalne točke mojeg horoskopa.

Nakon nekoliko mjeseci s trećim tranzitom Saturna preko Plutona u 12-oj kući i opoziciji na Sunce u 6-oj kući izvadila sam i drugi gnjojni zub kod istog kirurga.

I baš to isto poslijepodne, nakon što je anestezija popustila, ja ležim, oporavljam se od kirurškog zahvata i razmišljam – što mi je to Satunov tranzit donio i kakav zaključak ostavio?
Kaže se ''što nas ne ubije to nas ojača''. Ja se ne osjećam jakom, jačom. Osjećam se drugačijom, suptilnijom, svjesnijom prolaznosti života i svjesnijom sadašnjosti. Nemam potrebe gledati u budućnost. Nemam potrebe kopati po prošlosti. Samo želim živjeti svjesna sadašnjosti i uživati u svakom trenutku života, u zrakama dnevne svjetlosti, čistom zraku, zvukovima, bojama, okusima i mirisima života.
Zaronila sam u more mojih strahova. Riješila se nekoliko njih i naučila ih prihvatiti kao dio ljudskog bića. Preplivala sam mutnu rijeku i izašla umorna, mokra i blatna na drugu stranu, ali živa. Umorna sam, ali i zadovoljna.

Sada znam da čovjek ne umire, već umire samo tijelo. Duša osobe koju smo izgubili nesputana ovozemaljskim ljudskim ograničenjima bdije nad nama, konkretno nam pomaže da se i mi tu, na tlu transformiramo i prihvatimo život kao dar, nagradu ali i obavezu da se brinemo o ljudima oko nas, životinjama, prirodi. Ona nas štiti, čuva, usmjerava i hrabri na plemenitost, na ljubav, na vrijeme. Ljudi ne znaju primati ni davati ljubav na vrijeme!

Moja prijateljica mi je izrazila sućut otprilike ovako: ''Znam da ti moje riječi ne mogu ublažiti bol u ovome trenutku, ali primi moju iskrenu sućut''. Ja sam odgovorila: ''Mogu, i te kako mogu ublažiti bol tvoje iskrene riječi''. Shvatila sam da čovjek ne smije biti sam. Čovjek bez drugih ljudi je nitko i ništa. Drugi nam daju smisao.
Zato dajmo mi taj smisao drugima i budimo čovjeku čovjek. Sa Saturnom shvatite da nema razlike izmeñu obrazovanih i neobrazovanih, izmeñu muškarca i žene, izmeñu starih i mladih. Svi smo mi dio svake navedene kategorije i cjelina tih dijelova. Pozitivna energija tako lako struji izmeñu nas, samo je trebamo davati i primati bez otpora. Sve što si nekome dao primit ćeš nazad, možda od druge osobe, ali dobit ćeš nazad, sigurno.

Saturn i Pluton nisu mirisni pupoljci ruža i zanosna pjesma slavuja. Oni su poput simfonije i glazbe Bethovena, kada je gluh skladao, ali je u njezinim zvucima uživao kroz sluh drugih ljudi koje je njome očarao.
Oni te transformiraju na jednoj višoj razini. S njima prihvatiš da si samo kapljica ogromnog oceana, ali bez te kapljice oceana ne bi bilo.
To je morska oluja u kojoj ti znanje i vještina malo pomognu, ali koju preživiš samo ako silno želiš živjeti i prepustiš se zakonima prirode.
U oceanu i u podzemnim brzacima moraš naučiti plutati i prepustiti se struji. S plivanjem i panikom izgubit ćeš snagu i utopiti se.

Saturn kaže uspori, pridržavaj se vremena, čini na vrijeme, ne zaboravi. Pluton kaže mijenjaj se, prepusti se, izbaci podmukle strasti i pohotu iz glave, probudi instinkte, od svake moći postoji još moćnija, kanaliziraj snagu u istraživanje pozadine problema, mijenjaj se definitivno i okreni novo poglavlje, prilagodi se na nove okolnosti. Neptun je u cijelu priču unio čistu ljubav, viziju, duh iznad materije, uzvišenost, humanost, blagost i anñela zaštitnika.

Dok ovaj esej dovršavam Merkur je u retrogradnom kretanju kroz znak Vage, Saturn je još uvijek u prolasku kroz moju 12-tu kuću (egzaktnih aspekata više nema) i sve dok ne prijeñe preko ASC u prvu kuću, u miru izvan javnosti istraživat ću sebe, burze, brinuti se o ljudima koji trebaju moju pomoć (moj tata prije svega), odlazit ću ponekad na osamljena mjesta da meditiram i obnovim snagu, pomagat ću mojim suradnicima da se ozbiljno bave astrologijom, proučavati tajne ljudske psihe, obrazovati se u psihologiji/psihoterapiji i nastojati održavati tijelo i duh mladim i zdravim. Slušat ću pomno moj unutarnji autoritet.

S tranzitom Saturna kroz 12-tu kuću otkrivamo svijet, sebe, svoje strahove, ali i motive, rješavamo vlastite zagonetke. S njim pronalazimo naše tajne izvore snage. Otkrivamo našu podsvjesnu moć, naš se ''vlastiti gnoj'' pretvara u kompost iz kojeg se ponovno rañamo i rastemo na unutarnjem planu.

Možemo odabrati destruktivno ponašanje: plakati, patiti, izolirati se. Druga opcija je: kontrolirati svoj ego i staviti ga u službu slabijima od sebe, pretvoriti slabosti u snagu, otkriti svoje skrivene kapacitete i svoje pravo ja.

Ja odabirem ovo drugo.

Povratak na prethodnu stranicu.


 

 
 

Studio 7 d.o.o. - 2009 | Dizajn i izrada - studio Scion